Autori

Thomas Pynchon (1937- )

Thomas Pynchon, tajanstveni pisac koji izbjegava javnost rođen je u New Yorku i diplomirao na sveučilištu Cornell 1958. gdje je dospio pod utjecaj Vladimira Nabokova. Njegove inovativne fantastične pripovjesti koje uključuju teme dešifriranja tragova, igre i šifre sasvim sigurno potiču od Nabokova. Pynchonov fleksibilan ton može pretočiti paranoju u pjesništvo.

Sva Pynchonova djela slično su strukturirana. Golema je zavjera nepoznata barem jednome od glavnih likova čiji je zadatak tada dovesti kaos u red i dešifrirati svijet. Taj zadatak, inače upravo posao tradicionalnih umjetnika, prenosi se i na čitaoca koji mora pozorno pratiti i tražiti znakove i značenja. Ta se paranoidna vizija proteže preko kontinenata i kroz vrijeme jer Pynchon upotrebljava metaforu entropije, postupnog raspadanja svemira. Majstorska uporaba popularne kulture – posebice znanstvene fantastike i detektivskih romana – je očita u njegovim djelima.

Pynchonovo djelo V (1963) labavo je strukturirano oko Benny Profane – gubitnika koji se bavi besciljnim lutanjem i raznim čudnovatim poslovima – i njegovom suprotnošću, obrazovanim Herbertom Stencilom koji traži tajanstvenu špijunku V (ili Venus, Virgin, Void). The Crying of Lot 49 (1966), kratki roman, bavi se tajnim društvom povezanim s poštanskom službom SAD. Gravity's Rainbow (1973) odvija se tokom Drugog svjetskog rata u Londonu, dok rakete padaju na grad i bavi se farsičnom ali također i simboličnom potragom za nacistima i drugim prikrivenim osobama.

John Barth (1930- )

John Barth, porijeklom iz Marylanda, više je zainteresiran time kako se priča priča nego samom pričom, ali tamo gdje Pynchon zavarava čitatelja lažnim tragovima i mogućim rješenjima iz detektivskih romana, Barth vodi čitatelje u cirkusku zabavnu kuću punu zrcala koja iskrivljavaju lik, povećavajući neke osobine dok u potpunosti umanjuju neke druge.

Realizam je Barthov neprijatelj, koji je autor Lost in the Funhouse (1968), četrnaest priča koje stalno referenciraju proces pisanja i čitanja. Barthova je namjera upozoriti čitatelja na umjetnu prirodu čitanja i pisanja i spriječiti njega ili nju od bivanja uvučenim u priču kao da se radi o stvarnosti. Kako bi razbio iluziju realizma Barth koristi niz misaonih tehnika kako bi podsjetio čitatelje kako čitaju.

Barthova ranija djela, baš kao i ona Saula Bellowa, ispitivačka su i egzistencijalna i bave se temama bijega i lutanja, popularnima tokom pedesetih. U djelu The Floating Opera (1956), muškarac razmišlja o samoubojstvu. The End of the Road (1958) bavi se kompliciranom ljubavnom aferom. Djela su u šezdesetima postala komičnija i manje realna. The Sot-Weed Factor (1960) parodira stil viteških romana osamnaestog stoljeća, dok je Giles Goat-Boy (1966) parodija svijeta viđenog kao sveučilište.

Norman Mailer (1923- )

Norman Mailer učinio se najprimjetnijim romanopiscem šezdesetih i sedamdesetih. Suosnivač anti-establišmentskog njujorškog tjednika The Village Voice, Mailer nije oglašavao sam svoja politička uvjerenja već i samog sebe. Gladan iskustva, živog stila i dramatične javne pojave Mailer je išao stopama Ernesta Hemingwaya. Kako bi stekao uvid u ubojstvo predsjednika Kennedya, prosvjede protiv Vijetnamskog rata, oslobođenje crnaca i pokret za ženska prava stvorio je modernu, egzistencijalističku, macho mušku osobnost. Nepotiskivi Mailer ženio se šest puta i kandidirao za gradonačelnika New Yorka.

Mailer je obrnuta slika pisaca kao što je John Barth, za koga tema nije bila toliko važna koliko način na koji je obrađena. Za razliku od nevidljiva Thomasa Pynchona, Mailer je stalno tražio pažnju.

Romanopisac, esejist, ponekad političar, književni aktivist i povremeni glumac, Mailer je uvijek bio na sceni. Neka od njegovih djela novog novinarstva su Miami and the Siege of Chicago (1968), analiza predsjedničkih konvencija 1968. i njegova zanimljiva studija smaknuća osuđenog ubojice, djelo The Executioner's Song (1979).

Philip Roth (1933- )

Poput Normana Mailera, Philip Roth je također izazivao kontroverze time što je u vlastitom životu tražio fikciju. U Rothovu slučaju, njegovo tretiranje tema seksa i ironična analiza židovskog života privukle su pažnju kritičara i javnosti.

Rothova prva knjiga Goodbye, Columbus (1959), satirizirala je provincijalne Židove, stanovnike predgrađa. U svojem najpoznatijem romanu, nečuvenom bestseleru Portnoy's Complaint (1969), gradski službenik u New Yorku zabavlja svog rezerviranog psihoanalitičara s lošim pričama o svom djetinjstvu.

Iako se The Great American Novel (1973) bavi mitologijom bejzbola, većina Rothovih romana ostaje odlučno, ponekad i prkosno autobiografska. U romanu My Life As a Man (1974), muškarac, pod stresom razvoda, odlučuje stvoriti alter ego Nathana Zuckermana, čije priče čine jednu polovicu radnje, dok drugu čine razne reakcije čitalaca. Zuckerman naizgled preuzima riječ u niz romana: The Ghost Writer (1979), Zuckerman Bound (1985), The Counterlife (1986), The Facts (1988).

Roth je izniman analitičar židovskih snaga i mana. Njegove karakterizacije su nijansirane; njegovi su protagonisti kompleksni, individualizirani i iznimno ljudski. Rothov niz autobiografskih romana o piscu podsjeća na nedavni serijal Bech Johna Updikea i upravo je s majstorom stila Updikeom Roth – kojem se dive zbog njegova podatna, ingeniozna stila - najčešće uspoređivan.

Unatoč njegovoj briljantnosti i duhovitosti neki čitatelji smatraju kako se Rothova djela previše bave samim Rothom. Ipak, njegova postignuća kroz gotovo pedeset godina zaradila su mu mjesto među najiznimnijim američkim romanopiscima.